Otvorene organizacije
http://www.open-organizations.org/

Ideja Otvorenih organizacija je nastala iz rada na mreži (od korporacijskog i državnog kapitala) nezavisnih medija, Indymedia. Ona nije nastala kao eksplicitno politička prema vani, već kao rezultat želje za efikasnijim i unutrašnjepolitički radikalnijim grupnim radom, želje za unaprijeđivanjem, kritikom, i dopunjavanjem metodologija koje su omogućile Indymedia-i da, u nepune tri godine, postane mreža s preko sto ogranaka. Istovremeno, cilj nam je postaviti organizacijsku platformu koja će omogućiti konzistento političko djelovanje, a da pri tom ne uguši potencijale kojima smo svjedoci: dinamično i mrežno djelovanje, visok nivo autonomije, solidarno a globalno korištenje resursa, i iznad svega, umnožavanje kulturnog kapitala1 koje neprestano osnažuje grupne i individualne umrežene sudionike.

Naravno, u svakoj definiciji politike ćemo pronaći moć, tj. društvene odnose koje ista uspostavlja. Pošto se teorija i praksa modela organiziranog rada, pa tako i ova Otvorenih organizacija, bavi i metodama kojima se kontrolira raspodjela moći unutar samih organizacija, pitanje veze između unutrašnje i vanjske politike organizacija jest, barem koliko nam vlastito iskustvo pokazuje, samo pitanje motiva i želje onih koji te teorije i prakse razvijaju. Jer, kako inače možemo očekivati konzistento postavljanje općih društvenih procesa na globalnom i regionalnom nivou (možda i državnom nivou, kao prijelaznom obliku), ukoliko nismo u stanju postaviti iste na nivou grupa, organizacija i mreža? A upravo to je ono što nam se danas organizacijski nameće kao problem u nekoliko aspekata alter-globalističkog 2 pokreta : sindikati (koji bi u svom kratkovidnom pragmatizmu i sa đavlom u dogovor, sve za svoj dio kolača) i ostaci ljevice guraju svoj zatvoreni i većinom striktno hijerarhijski model (čiji bi nedostaci ispunili ostatak ovog teksta), dok aktivističke grupe s korijenima u direktnoj akciji nude anarhističku političko nefunkcionalnu utopiju (problemi s nevidljim hijerarhijama, nedostatkom granica odgovornosti, nemogućnost strateškog djelovanja, vidi tekst Joe Freeman) pored koje čak i ostatci klasične lijevice u Britaniji ponekad izgledaju korisno, što je pravi podvig - zasluga za prošlogodišnji najveći protest u povijesti Velike Britanije, dva milijuna ljudi protiv rata u Iraku,velikim je dijelom pridana efikasnom organiziranju klasičnih partija i njihovih aktivista koje su uključili u proces tom prigodom. Naravno da takve organizacijske razlike neprestano proizvode konflikte, zadnji se upravo rasplamsava3 ovdje u britaniji, oko organizacije Europskog socijalnog foruma - ESF (engl. European Social Forum - o.u.) koji bi se trebao na jesen održati u Londonu. Dok se ljevica i dalje, ignorirajući društvene promjene, drži svojih nekorigiranih ideoloških postavki, anarhističko bazirani kolektivi prakticiraju samoubilačku ideju – samoubilačku, jer im blokira razvoj - da postoji neideološka pozicija - njihova pozicija.

U takvoj se atmosferi rovovskih bitaka, na marginama političkog, odvija naše razvijanje teorije Otvorenih organizacija. Te organizacije ne moraju nužno biti otvorene javnosti u svakom trenutku (ime nije idealno, no boljeg se trenutno nemožemo domisliti), ali nikada ne smiju zatvoriti vrata radikalnom promišljanju vlastite stvarnosti, niti se predati percepcijama koje takvo promišljanje osuđuju, ili prozivaju nemogućim. U suprotnome, i one bi postale zatvoren sistem bez mehanizama prilagodbe i poboljšanja. Možda bi mogli izvesti: potencijalno uspješni politički projekti, sprovedeni kroz statične organizacijske modele, osuđeni su na nemogućnost ostvarenja svojih pontecijala. Iz gledišta pedesetogodišnjeg socijalizma južnih Slavena, ovo bi, površnim pogledom, možda i moglo vrijediti. Revolucionarno i hrabro članstvo i vodstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) - samo je dvadeset posto članova prijeratne partije preživjelo drugi svjetski rat - nekoliko je desetljeća kasnije preraslo u organizaciju koja je bez previše borbe isporučila vlast domaćim i emigracijskim nacionalistima i profašistima, dakle, bivšim neprijateljima. Ili, preciznije rečeno, dio se KPJ iz 80-tih preobrazio u nešto izravno oprečno originalnim načelima organizacije. Suprotno zaključcima opsežnog istraživanja Dejana Jovića4, u iskušenju sam misliti da se radikalno razmišljanje koje je dovelo do stvaranja komunističkih partija nije ni moglo razviti kroz vrstu organizacijskih struktura - dakle kroz unutrašnju politiku - koje su povijesno nasljeđene od prijašnjih (i sadašnjih, iz današnje perspektive) režima dominacije. Ili, kako je to Michael Foucault rekao, govoreći o revoluciji i popularnoj pravdi sa Maoistima: "[...] forme državnog aparata koje nasljeđujemo od buržoaskog aparata ne mogu na nikakav način služiti kao model za nove organizacijske forme."5

Jedan od raširenih podsjetnika na probleme kojima se bavimo jest tekst Joe Freeman iz 1970. "Tiranija nestrukturiranosti"6. Često citiran i raspravljan, no u praksi uglavnom ignoriran: možda zbog kompleksnosti problema, a možda zbog lakoće s kojom se elite (po definiciji koju je Freeman izvela) održavaju, i iz pozadine, a bez odgovornosti, upravljaju. Istina, ako je otvorenost - makar unutrašnja, ako ne već i prema vani - ikakvo mjerilo ili preduvjet potencijalno naprednijeg organizacijskog modela, i ako preko Indymedije možemo izvući opće zaključke o alter-globalizacijskom pokretu, onda se stvari ipak kreću nabolje: na početku dočekan nevjericom, projekt otvorene dokumentacije (Indymedia Documentation Project) postao je bitna točka kolektivnog rada globalne mreže i konstatno bilježi porast korištenja i posjećenosti7.

Generalno, ideja otvorenog organiziranja se u praksi pokazala efikasnom u pokretu za slobodni softver. Ta etablirana kultura razmjene znanja te, kao njena direktna i neizmjerno važna posljedica, osiguravanje slobode određenim8 sredstvima proizvodnje, bez kojih bi platforma bila teško zamisliva u praksi (previše energije bi se trošilo na distribuciju informacija), naišla je na plodno tlo u anarhističkim aktivističkim krugovima tj u njihovom mrežnom i izrazito autonomnom funkcioniranju te u radikalnom pogledu na privatnu imovinu. Ono što nedostaje kod prakse slobodnog softvera, i što treba konstruirati (stoga Otvorene organizacije), jest metodologija koja će omogućiti širi, općedruštveni, opseg djelovanja. Tako da se "genuina politička emancipacija za jednaku i slobodnu kolektivnu produkciju"9 može primjeniti uopćeno, na bilo koju domenu. Uostalom, V.I.Lenin je već 1917. godine pozivao10 na ono što je 1980-tih Richard Stallman, u svome polju djelovanja i na svoj način, odlučio sprovesti u djelo; i čime se danas, s tako gordim ponosom, služe i aktivno mu doprinose, mnogi politički aktivisti. Zanimljivo je da premda su Slobodni software i Linux projekti s visoko autonomnim modelima produkcije najbliži tradicionalno anarhističkom organiziranju, oni na svome čelu ipak imaju vođe i njihove pomagače tj. određenu hijerarhijsku strukturu. No kompleksna ideološka mreža koja leži u srcu ovog paradoksa, ili tek neobične, a efikasne, kombinacije, i u čijem razmršenju, kako mi se čini, leži potencijalni ključ budućeg razvitka teorije i prakse radikalno lijevo orijentiranog političkog djelovanja, preširoka je tema za ovaj tekst.

Ukratko, platforma Otvorenih organizacija jest pokušaj konstrukcije početnih nacrta takvog djelovanja koje će omogućiti stvaranje novih "strateških kolektivnih subjekata"9 - baziranog većinom na prepoznavanju i grupiranju metodologija i analiza dokazanih kroz praksu, te sintezom dostupnih nam znanja. Jerbo potpunost ne bi trebala za sada biti cilj, sama će praksa ionako oduzimati i nadopunjavati u odnosu na specifičnost konteksta i dosega organizacija ili mreža koje se platformom posluže.

Razvoj je u ranoj fazi i proći će jos dosta vremena prije nego li budemo u stanju uhvatiti se čvrsto u koštac s nekim očitim problematičnim mjestima naše teorije, prije svega: kako pomiriti Zapadno i Istočno (Orijentalno) shvaćanje svijeta; i da li bi implementirane Otvorene organizacije, kroz radikalnu promjenu procesa proizvodnje, potrošnje i raspologanja kolektivnim, mogle značiti i početak kraja ekonomske eskploatacije, tj. da li je moguće samo radikalnom promjenom procesa - i kojih sve to procesa? - radikalno promijeniti stanje zadanog sistema11. Što su dakako,velika i pretenciozna pitanja, no od kojih nam, kako mi to vidimo, bijega nema.

Primarno, na dokumentima rade: Richard Malter(UK), Benjamin Geer(SAD) i ja. Richard Stuven (čile) je nedavno, uz pomoć nekoliko ljudi, preveo neke od dokumenata na španjolski. Potreba za projektom se rodila krajem 2001 godine, kroz lokalni i globalni rad u Indymediji, kada smo se Richard Malter i ja, kroz pokušaje za raznovrsnim metodama kolektivnog rada, suočili sa otporom koji je proizašao iz krutog shvaćanja istih, te iz nerazumijevanja njihovih veza sa deklariranim, političkim, ciljevima i implicitnim posljedicama. Platforma je predstavljena 12 javnosti nekoliko puta, nedavno i na Londonskom socijalnom forumu – LSF 13 (engl. London Social Forum - o.u.). Glavni dokument na kojem trenutno radimo jest “Uvod u Otvorene organizacije”14, koji bi trebao doseći prvu verziju spremnu za javnu distribuciju i praktičnu implementaciju do kraja ove godine.

Rad na Otvorenim organizacijama se odvija, polaganim koracima, preko email liste: http://lists.socialtools.net/wws/info/openorg-dev . Osim izvornog radnog jezika, engleskog, na listu možete pisati i na francuskom, španjolskom ili hrvatskom jeziku - što će se onda prevesti na engleski.

==================================================

[1] Toni Prug, "O umreženom kulturnom kapitalu: prepoznavanje, pristupnost i ne oskudnost moći", 2002
http://www.open-organizations.org/view/Main/OpenOrgNetCultCapital

[2] Anti-globalizacijski pokret je kontra produktivan naziv. Za razradu korištenja isključivo konstruktivnih pojmova, vidi Richard Malter, "For Positive Terms and Ideas", 2002 http://www.open-organizations.org/view/Main/PositiveTermsIdeas

[3] Oscar Reyes, alternativni izvještaj sa sastnaka organizacijskog komiteta ESF-a, 6. veljače 2004. http://lists.socialtools.net/wws/arc/socialtools-help/2004-02/msg00004.html

[4] Dejan Jović, “Smrt Jugoslavije”, Prometej, 2003. Jović tvrdi da je jugoslavenska politička elita "vjerujući u koncept odumiranja države decentralizirala i oslabila funkcije države do te mjere da je država postala nemoćna da se odupre untrašnjim i vanjskim izazovima".

[5] Michael Foucault, “Power/knowledge - Selected interviews and other writtings 1972-1977”, edited by Collin Gordon, Pearson 1980, pp 27.

[6] http://flag.blackened.net/revolt/hist_texts/structurelessness.html

[7] http://docs.indymedia.org/view/Main/WebStatistics

[8] Elektronske mreže koje tvore Internet još su uvijek gotovo u potpunosti u vlasništvu kapitala. No to bi se moglo početi polako mijenjati s novim tehnologijama bezičnog umrežavanja i porastom implementacija ad-hoc routing protokola: http://www.dailywireless.org/modules.php?name=News&file=article&sid=2010

[9] Marcell Mars & Tom Medak, "I đavo i govedo", Labinary 000000101, 2003.

[10] V.I.Lenin, “Abolition of Commercial Secrecy, Lenin's Collected Works”, Progress Publishers, Moscow, Volume 25, 1964, pp. 65-6, or Slavoj Žižek, “Revolution at the gates - a selected writtings of Lenin” from 1917, pp.82, te na adresi: http://www.marxists.org/archive/lenin/works/1917/ichtci/06.htm

[11] Zapis našeg zadnjeg virtualnog radnog sastanka, gdje tek načimamo ove teme: http://www.open-organizations.org/view/Main/MeeTing04

[12] http://www.open-organizations.org/view/Main/PreSentations

[13] http://www.londonsocialforum.org/oct4 i
http://www.open-organizations.org/view/Main/PreLsfOct2003

[14] http://www.open-organizations.org/view/Main/IntroToOpenOrg

This work is licensed under a Creative Commons Licence. To contact us, please use the openorg-dev mailing list.

-- ToniPrug

to top